Planirano je da dođe nas 8 ali su jednom kandidatu u zadnji dan iskrsli neočekivani poslovi ta ko da nas je na put poslije jutarnje kavice krenulo 7 za Leskovac.
Od Slavonskog Broda do Beograda sve ide po planu i bez zastoja, oko Beograda počinje gužva i lošije ceste dok se nismo prebacili na autoput za Leskovac
50-ak kilometara od Beograda zastajemo na benzinskoj pumpi na kavicu
Iako stalno u mobitel vezi po planu se nalazimo na izlazu autoputa u Nišu gdje nas dočekuju Romeo, Zlatko i Koki...
...s pratnjom nastavljamo dalje put Leskovca...stajemo "kod kuma" na jedno piće
U Rio de Živkovu nas dočekuje glavni organizator Miroslav Stojanović Stajs
Stajs nam je rezervirao prenoćište u Leskovcu, bili smo vrlo zadovoljni njime...
Ostavili smo stvari te krenuli kroz glavnu ulicu u Leskovcu gdje se održavala gore spomenuta roštiljada sve do željezničkog kolodovora u Leskovcu
Vraćamo se prema glavnoj ulici da popijemo po koju...
Pero voli životilnje ...a i one njega ;)
Još malo kadrova iz Leskovačkih ulica
Konačno nalazimo malo mjesta za okrijepu
Ulični svirači ne oklijevaju ni trenutka...
Još malo detalja sa roštiljijade...
Domaćin nas dalje vodi na dogovorenu večeru u restoran M.K. Leskovac preko puta Željezničke stanice, na stolovima opet prepuni tanjuri mesnih delicija iako smo već siti do grla...Tamo nas dočekuju čelni ljudi sindikata, te s njima ugodno proćaskamo uz večeru
Vraćamo se u centar Leskovca, grad je sada već prepun mladih ljudi, muzika pršti na sve strane. Ostajemo do 1 sat ujutro pokušavajući vidjeti sve što je na izlogu. Zbog mlađih od 18 isključili smo kamere, našli muziku koja nam najviše odgovara te se prepustili PilsPlus pivu.
Nakon spavanja ujutro dolazi nam Stajs te nas vodi na "lagani doručak"... poslije kojeg nam opet ručak i ne treba ;)
Po planu drugi dan smo trebali obići grad Niš, Vuču vlakova, TK centar, grad,....Usput između Leskovca i Niša prolazimo kroz selo Pečenjevce gdje stajemo da posjetimo rodnu kuću Tome Zdravkovića. Iako u trošnom stanju Stajs nam obećava da planiraju da ju obnove te naprave neko spomen obilježje...
Dolazimo u Upravu Srpskih željeznica u Nišu gdje su smještene uprave svih grana na željeznici...između ostalih i sindikalne prostorije gdje nas ponovno dočekuju sindikalno vodstvo s kojima smo se sreli večer prije te nas uz kavicu daruju i prigodnim darovima... nažalost ovdje nismo napravili niti jednu fotku :(
Domaćini nad dalje vode u obilazak centra grada Niša. Pošto sam 85. ovdje služio JNA primjećujem da se grad dobrano izmjenio. Nema više mlječnih restorana, uglavnom suvremeni shopovi, pothodnici, restorani,...
Tvrđava se nije bitnije izmjenila (bar izvana...)
Put nas dalje vodi na željeznički kolodvor da vidimo kako naše kole iz Niša žive i rade...Vuča...
...prostorija za boravak strojovođa
prostorije nadzornika lokomotiva
Sljedeća stanica...TK centar i Stajsovo carstvo :)
Nije se imalo mnogo vremena za razgledavanje mada smo to željeli, ali moramo žuriti na ručak koji nam je organizirao sindikat u Nišu na koji eto već kasnimo. Izvlačimo se pokraj Medijane, Ćele kule i idemo desno izvan grada malo u brda u jedan fini restoran
Domaćini se po neznam koji put trude da nas fasciniraju svime ponuđenim
...opet u ugodnom društvu...zaključujemo da ovo nije sigurno zadnji posjet te da će se ovo morati ponoviti
Pošto je prošlo 18 sati a neki od nas rade već u ranim jutarnjim satima polako se opraštamo sa ljubaznim domaćinima te krećemo na put kući. Do autoputa prema Beogradu nas prati trojac koji nas je i dočekao Nebojša, Zlatko i Koki... čujem se i sa Stajsom kojeg nema od prijepodneva...kaže mi umro mu otac ali nije htjeo da nam kaže da ne pokvari raspoloženje :( ... što sada reći na sve ovo .. trebaš biti čovjek da pregrmiš sve ovo... uz obećanje da ćemo se uskoro opet vidjeti na ovoj ili onoj strani krećemo na put kući uz lijepe uspomene
