Pozdrav drugari,
Pre par dana imao sam priliku da putujem do kapije Orijentalne kulture- Edirna, agencijskim vozom "Optima Express" 13154/13141. Kroz fotografije i opise, predstaviću vam koliko mogu kako je izgledala ta avantura.
Naime, do putovanja ovim vozom došao sam sasvim slučajno. Sve je počelo tako što sam 8. Maja ove godine otišao na prugu, do Ralje, gde je pucao pogled na Parcanski most, kako bih sačekao agencijski voz. Zahvaljujući prijateljiu iz Slovenije, dobio sam informaciju da je voz zaista dugačak i vrlo lep, pa sam rešio da ga sačekam da dobrom mestu. Fotografija je ispala zaista lepo, a takav je bio i voz:

Nakon nekih mesec dana, dobio sam poruku na gmail, od direktora finansija agencije "Optima Tours", koji me je zamolio da mu pošaljem fotografiju u full razoluciji koju možete videti gore iznad. Naravno, poslao sam čoveku fotku, i tako smo počeli često da komuniciramo, i on mi je ponudio putovanje do Edirna. Bio sam vrlo iznenađen pozivom i vrlo počastvovan. Od tada je prošlo dosta vremena, ja nikako nisam mogao da usaglasim obaveze na studijama sa tim putovanjem godine za mene. Konačno, 14. Avgusta 2016. dogovorli smo se i krenuli ka kapiji Orijenta.
Evo sada nešto o samoj agenciji.
Agencija "Optima Tours" postoji već dugo, više od 25. godina. U svojoj ponudi ima prevoz vozovima i autobusima. Vozovima, prevoz ljudi i automobila ili motokcikla se vrši na relaciji Villach Hbf (Austria)- Edirne Gar (Turkey). Rastojanje koje prelazi ovaj voz, koji se naziva "Optima Express" iznosi nešto više od 1400km. U sastavu voza nalaze se isključivo kušet kola, restoran i kola za prevoz automobila i motocikala. Vozne karte se prodaju isključivo u agenciji, i prema nekim mojim saznanjima, karta u jednom smeru po osobi košta u opsegu od 100 -130 evra. Karta za roditelje i dva deteta, i automobil, košta 700 evra. Putovanje traje u najboljem slučaju 32h, mada i da zakasni nekih 3,4h, verujte mi uopšte se ne oseti. Redovi vožnje su kreirani tako da polazak iz početne tačke bude u večernjim časovima, a dolazak na krajnju tačku u ranim jutarnjim časovima, nakon 32h putovanja.
Voz se kreće kroz Austiju, Sloveniju, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Tursku. Na svom putu promeni najčešće 8 do 10 puta lokomotivu. Ranije je Optima imala po četiri redovna polaska dnevno, imali su polaske, poredovog navedenog, i iz Beča i Soluna.
U planu je takođe da se uvede par komercijalnih stajanja ovog voza, koji inače od Villach-a do Edirna, nema ni jedno komercijalno stajanje, osim onih stajanja iz saobraćajnih razloga.
Vraćam se sada na svoj putopis.
14. avgusta, oko 8:20h ujutro, voz je pošao iz Šida ka Beogradu, i na Novi Beograd dolazi u 9:35h. Na vozu rade uglavnom srpski i bugarski državljani, pa kako bi personal ušao u voz, stajanje na Novom Beogradu predviđeno je redom vožnje, i traje oko 3-4 minuta. Kako je voz došao, brzo smo se ukrcali i polazimo na put. U svom sastavu, voz je imao 121 putnika i 50 automobila, odnosni 6 kušeta, jedan vagon restoran koji je iznajmljen od Slovenskih železnica i deset kola za prevoz automobila, Polazimo na vreme sa Novog Beograda i krećemo se preko Novog železničkog mosta, stanice Prokop i kroz Dedinjski tunel do Rakovice. Od Rakovice, nastavljamo ka Resniku, pa dalje Niškom prugom ka Mladenovcu, Lapovu, Jagodini i Nišu.
Putnici su uglavnom doseljenici u Nemačku, Austriju, Italiju i Švajcarsku, poreklom iz Turske, koji odlaze u Tursku na odmor i za njihove praznike kod svojih najbližih. Uglavnom su putnici vrlo prijatni, kao i osoblje.
Uglavnom svaki kušet ima svog pratioca, koji vodi računa o kolima, održava ih, i sprovodi carinike, brine se o putnicima. U restoranu se mogu naručiti razne vrste hrane i pića.
Dok smo se kretali, uživao sam gledajući kako se voz prelama u krivinama:
U železničkoj stanici Ćićevac:


U Niš nismo ušli kao što to čine svi putnički vozovi, već smo napravili pun krug oko Niša, preko ranžirne stanice, kako bismo mogli da kola sa automobilima ostavimo u predviđenom položaju za istovar u Edirnu na rampi. Dakle, u Niš bukvalno ulazimo kao da smo voz iz Makedonije a ne iz Beograda

Evo i par fotkica koje sam zabeležio sa te obliazne pruge:


A evo kako je izgledala moja kabina. Bio sam zadivljen čistoćom i ljubaznošću osoblja sa kojima sam se vrlo brzo sprijateljio.


Ono što je potrebno za svako dobro putovanje jee: dobro raspoloženje, avanturistički duh, i ako idete dalje od "domicilne" zemlje- pasoš


I evo ulazimo u stanicu Niš. Tu se naše putovanje elektrificiranom prugom završava. U Nišu se vrši pregled kola, dopuna vode, i na čelo voza dolazi čuveni "Kenedi" 661-154. On će nas prevući prugom Niš- Dimitrovgrad, do Dimitrovgrada, gde napuštamo Srbiju i približavamo se Bugarskoj. O tome uskoro u nastavku putovanja


To bi bilo sve za sada, uskoro nastavljam kuckanje

