U modernoj Evropi, na zapadu, na kakvu smo navikli, takve stvari su nedopustive. Austrija je pomalo lenja kada su u pitanju pojedini projekti. Tako se recimo na pruzi od Beča prema Heđešalomu (Mađarskoj) još ne razmišlja o otpočinjanju modernizacije pruge za brzine veće od 140km/h, bez obzira što Mađari sa svoje strane od Heđešaloma do Budimpešte sređuju veći deo trase za brzine od 160km/h.
Na pruzi Wien - Wels ogroman je obim saobraćaja. Putnički daljinski saobraćaj je dobrim delom izmešten na nova dva koloseka koja prate staru dvokolosečnu trasu. Dakle u pitanju je četvorokolosečna pruga na neklim mestima. U Welsu se odvaja koridorska pruga prema Nemačkoj, za Pasau. Dobar deo teretnog saobraćaja tuda odlazi sa koridora Wien - Salzburg. Manji deo tereta nastavlja dalje od Welsa prema Salzburgu i stvara se pravo zagušenje na tom delu dvokolosečne trase gre su male brzine kretanja. Veliki obim saobraćaja zbog koga u nekim delovima dana vozovi saobraćaju u neprekidnom nizu, u blokovnim razmaku, fascinirali su me za kratko vreme koje sam proveo na ovom parčetu pruge. Svakom vozoljubitelju bih poželeo da doživi isto

Značajno skraćivanje voznog vremena na ovom potezu neće se postići prostim peglanjem trase, već izgradnjom dva dugačka tunela. Jedan od njih (Seekirchen Tunnel dužine oko 14,5km) omogućiće zaobilazak najkrivudavijeg i najsporijeg dela trase (ovog u dolini jezera Waller).
Pored brojnih zanimljivih tehničkih podataka i planova o ovoj pruzi, vozoljubitelji mogu da nastave da uživaju sigurno još par godina na izuzetno fotogeničnoj, krivudavoj deonici. Prilikom povratka do stanice iskoristio sam da napravim par usputnih, večernjih fotografija. Regionalac iz Salzburga i ulazni signali stanice Seekirchen:


Jedan kratak (možda sabirni) voz sa Taurusom:
