Samohrana majka sa osmoro dece
14. februar 2010. | 12:20 | Izvor: B92
Čačak -- Zorica Zimonjić, koja se stara o osmoro dece, kaže da je i pored pomoći grada i dalje bez stalnog zaposlenja, a uskoro će biti prinuđena da živi na ulici.
Kada je nakon smrti prvog supruga, sreću potražila u drugom braku, Čačanka Zorica Zimonjić postala je zapravo žrtva nasilja u porodici. Iako se konačno otrgla iz košmarnog braka, na njena pleća pala je briga o osmoro dece.
Zoricu Zimonjić iz Čačka, majku osmoro dece život nije uopšte mazio. Nakon što je u u oktobru 2009. godine tragično izgubila sina, tri meseca kasnije suočena je i sa otkaznim rokom iz stana u kome trenutno živi sa petoro dece, a za koji je stanarinu redovno plaćala.
“Takva je situacija i ja sigurno ne mogu na silu da ostanem ovde. Znači, moram sigurno naći neki drugi smeštaj. Međutim, u teškoj smo situaciji. Ne možemo da konkurišemo ni za jedan stan solidarnosti. U Košutnjaku je do četiri člana bilo da se uzmu. Ja sam imala višak dece. Stanovi socijale što su bili u Atenici, tu nisam mogla, jer sam imala plac neki, koji nije bio adekvatan, niti sam mogla da dobijem dozvolu za izgranju i otuđila sam ga“, kaže Zorica Zimonjić.
Direktorka Centra za socijalni rad u Čačku, Stana Marinković, kaže da su Zorici do sada pomagali i država i grad. Za razliku od drugih korisnika socijalne pomoći, ona je bila vlasnik placa u industrijskoj zoni, koji je prodala svom bratu.
"Što se tiče otuđenja placa i ostvarene dobiti, po tom osnovu, mi smo bili dužni da obračunamo taj novac, koliko bi to novca bilo dovoljno, odnosno, za koliki vremenski period je potebno, u odnosu na minimalni nivo socijalne sigurnosti. Tako da ona nije imala pravo da 16 meseci prima materijalno obezbeđenje. I upravo sad je taj period nastupio, ali od aprila meseca, ona će biti u mogućnosti da ponovo podnese zahtev za ostvarivanje prava na materijalno obezbeđenje“, objašnjava Marinkovićeva.
Zorica kaže da je prodajom placa samo privremeno rešila problem, jer 160.000 dinara, bilo je dovoljno samo da se pokriju nagomilani dugovi njene porodice. Dodatni problem je što ona nema nikakvo stalno zaposlenje, već sezonske poslove, kojih zimi praktično nema.
Njen sin Lazar, i pored teškog detinjstva, kaže da se ne razlikuje od svojih vršnjaka.
“Oni imaju krov nad glavom, a ja nemam. To bih jedino voleo da imam“, kaže on.
Rešenje problema Zorica vidi u preseljenju u seosku sredinu, u neposrednoj blizini Čačka, kako bi deca mogla da idu u školu.
Ona je uverena da postoji kuća, kojoj je potreban život, jer njeni pravi vlasnici žive daleko, ili zbog stana u gradu, nemaju namere da se vrate na selo.
http://www.b92.net/info/vesti/index.php ... _id=411114